Šta je joga i kako njene tehnike deluju?

Joga je disciplina koja je prvenstveno namenjena duhovnoj samorealizaciji.

Mada se na Zapadu prvenstveno osvedočila kao uspešna profilaktička i terapeutska disciplina. Timovi lekara i naučnika su empirijski verifikovali njene benefite po ljudsko psiho-fizičko zdravlje.

I kod nas je 2006/7 godine joga kao disiplina prepoznata kao jedan od metoda za unapređenje zdravlja ljudi od strane Ministarstva Zdravlja Rep. Srbije. Time je joga ušla u zakonsku regulativu. 

Joga posmatra svakog pojednica na holistički način. Uvažava naše postojanje na fizičkom (Annamaja koša), energetskom (pranamaja Koša), osećajno-mentalnom-astralnou nivou (Manomaja Koša), kao i na nivou duše (Vigjanamaja Koša).

Tenzije na fizičkom nivou, mišićne, nervne i endokrine uspešno otklanja pomoću asana-joga položaja. Neravnotežu i disbalans na energetskom telu, otklanja pomoću tehnika jogičkog disanja-pranajama (značenje reči Prana Jama). Neravnotežu na osećajno-mentalnom nivou, u vidu rastrzanosti misli, mentalne neuravnoteženosti, osećajne preosetljivosti, ublažava i otklanja pomoću tehnika duboke jogičke relaksacije i vežbanjem pažnje. Joga je delotvorna i na balansiranju našeg najdubljeg nivoa postojanja, a to je nivo naše duše, koji se iskazuje kao naša priroda, naš karakter, u vidu naše životne filozofije i pogleda na svet, koji kreira našu sudbinu. Tu je potreban veći napor, vreme , doslednost i vera da bi u tome uspeli. Joga uspeva da uskladi taj nivo pomoću tehnika, meditacije i razvijanja pravilnog rasuđivanja bitnog od nebitnog (viveka).

Kako je lepo opisan u Katha Upšanišadi način na koji joga gleda na naše celokupno biće, upoređujući ga sa kočijama. Gde su konji – čula (Gjan Indrija), uzde su um (Manas), kočijaš je inteligencija (Buddhi) i Sopstvo (Puruša) je putnik. Gde je zatim rečeno da su svi zadovoljni kada su usklađeni.

To je i smisao reči Joga, koja dolazi od sanskritskog korena ‘’Judž’’, što znači ujediniti.

Praktičan deo joge se sastoji od asana – joga položaja, tehnika disanja i vežbi opuštanja-joga nidre.

Asane – joga položaji su namenjene otklanjanju tenzija na fizičkom planu, kao što su mišićne, nervne i endokrine.

One su u stanju da: otklone mišićne spazme, tonifikuju unutrašnje organe, da povećaju cirkulaciju u njima, uravnoteže rad endokrinih žlezda, učine naše telo gibkim, poboljšaju statiku tela, da povečaju mobilnost mišićno-zglobnih struktura, da isprave ili ublaže blaže deformitete kičme kao što su skolioza, kofoza ili naglašena lordoza, pospeše peristaltiku creva i to sve putem pokreta ekstenzije, fleksije, torzije i inverzije, kako su generalno grupisani joga položaji, odnosno asane.

U svetu se joga dokazala kao antistresna metoda br. 1.  Posebno su delotvorni delovi jogičke prakse koja se odnosi na tehnike disanja-Pranajama i tehnike duboke jogičke relaksacije.

Naprimer, pomoću tehnika pravilnog  i jogičkog disanja možemo da:

  • Snizimo ili uravnoteživo krvni pritisak
  • Da otklonimo ili ublažimo tahikardije, u nekim slučajevima i aritmije
  • Dokazano je da redukovanje broja  respiracija u minuti na primer na 8 (u poređenju sa 14 koliki je prosek), što je lako dostižno, dolazi do širenja krvnih sudova i smanenja broja otkucaja srca u min.
  • Aktivira se parasimpatikus koji smiruje ceo sistem
  • Samo jogičko disanje povećava perfuziju pluća
  • Pomoću dijafragmalnog i abdominalnog disanja (kada ga naučimo i usvojimo) smo u stanju da u procesu svakodnevnog disanja koristimo donje režnjeve pluća koji su po volumenu najveći, u poređenju sa srednje grudnim i klavikularnim.
  • Medicinski je dokazano (dr. Fritsche i dr Heger) da kada se produženo i potpuno diše, pluća služe kao sisaljka za venoznu krv. Dolazi do dekongestie krvi u jetri i poboljšanja cirkulacije. Srce se ovim rasterećuje I odmara.
  • Kao i da do optimalne razmene gasova dolazi kada se vazduh u alveolama zadrži oko 15-20 sek. što se dešava kod jogičkog produženog disanja.
  • Produženo jogičko disanje omogućava da se u sistemu zadrži neophodna količina CO2, preko neophodnog u delu tzv. ‘’unutrašnjeg disanja’’, kada se kiseonik nakon što je prošao kroz membranu alveola i vezao se za hemoglobin u krvi, doprema do svake ćelije našeg organizma.
  • Neke tehnike pranajame (jogičkog disanja), generišu Gama moždane talase koji kako je ustanovljeno podstiču neuropastičnost mozga.
  • Druge tehnike podstiču cirkulaciju CS fluida, koji ima nutritivna i zaštitna svojstva po našu kičmenu moždinu i cerebrum.  Ovim tehnikama se stimuliše rad epifize.

Tenike jogičke ralaksacije ne samo da nas duboko opuštaju već su svojim tehnikama u stanju da iznutra restruktuiraju čitavu našu ličnost. 

Naprimer u jednom delu jogičke relaksacije se od vežbača traži da razvija dihotomna osećanja: teško/lako; vruće/hladno; prijatno/neprijatno i td. Ova praksa nešto slično tehnikama desenzitizacije nas oslobađa uslovljenih navika, očekivanja i u nama razvija balansiran i zreliji stvav prema životu. Jednostavnim redovnim vežbanjem postajemo zrelije ličnosti.

U drugom završnom delu joga relaksacije-joga nidre se od vežbača traži da vizualizira neke simbole i arhetipove, pomoću kojih se dublje povezujemo sa samim sobom. Oni često služe kao okidači potisnutih impresija koje uslovljavaju naš život.