Šta bi instruktori trebalo da znaju o sebi i šta bi bila najvažnija veština koju bi trebalo da razvijaju, da bi mogli što bolje da prenesu svoje znanje?

Što bolje poznaju sebe to će biti kvalitetniji kao ljudi, pa samim tim i kao joga instruktori. Što više budu radili sa ljudima, bolje će upoznati sebe. Ako smo pažljivi i vežbamo se u samoposmatranju – svadhjaja-i, drugi ljudi će nam otkrivati mnoge stvari kojih nismo svesni. U radu sa ljudima upoznajemo svoju meru, toleranciju, strpljenje, razumevanje, ljubav. Tako reći, pruža nam se prilika da se u radu sa ljudima ogledamo u njima.

Treba  svako da iskreno preispita svoje motive zašto se bavi poslom joga instruktora. Nekom je to sjajan poligon da pokaže svoje vežbačako umeće, nekom je to dobar izvor zarade, druženja i sl. i to je sve legitimno. To je sastavni deo sazrevanja ličnosti joga instruktora.

Treba se samo čuvati dogme i robovanju samo jednom sistemu. Postoje škole koje su isključive, a to vam nedozvoljava da se sveobuhvatno razvijamo. To vodi u sektaško razmišljanje i ponašanje i to je nešto čega moramo biti svesni, jer to je kraj joge. Drugo, ljudi često postanu preozbiljni, jer joga je ’’bože moj drevna duhovna disiplina, namenjena prosvetljenju’’,  pa se tu mnogi uhvate u zamku, misleći da to treba da opravdavaju rigidnim i zahtevnim stavom i ponašanjem, navlačeći na sebe masku, personu nekakve duhovne posebnosti, izdvojenosti i lične važnosti. Neki se čak osećaju ’’izabranim’’ i to vodi u paranoju, što nije dobro ni za njih, ni za njihove učenike. U radu sa ljudima samo budite opušteni i spokojni, bez očekivanja i znanje koje ste stekli na obuci će samo da se razotkriva.