Kako se postaje Swami?

Swami je sanskritska reč i njeno značenje je: ’’onaj koji je ovladao sobom’’. Zvanje ’’swami’’ se dobija nakon nakon tzv. purna sanijase, ili pune inicijacije. U sistemu Sanatana Dharme, to je, barem bi trebao da bude završna faza u duhovnom životu vežbača, nakon prethodnih faza učenja-Brahmačarija ašrame, osnivanja porodice i postizanja materijalnog imućstva i statusa-Grihašta ašrama, zatim period kontemplacije u polu-izolaciji – Vanaprašta ašrama i na kraju dolazi period Sannyasa ašrame, nakon završne rekapitulacije svih životnih iskustava. Sanijasin daje zavet da će se posvetiti u potpunosti duhovnom usavršavanju i dobrobiti drugih, ne vezujući se ni za šta, čak ni za duhovnost.

Kao i kod inicijacija koje prethodne ovoj na neki način, barem u formalnom smislu gledano poslednjoj inicijaciji, sadhaka, odnosno posvećenik, pita svog duhovnog učiteljada li može da primi sanijasa dikšu – inicijaciju u red.

Ne znam tačno čime sam se primarno rukovodio kada sam 28.jula 1988 godine u Indiji pitao svog Gurua za sannijasu, ali sam dobio njegov blagoslov za to i 29.jula 1988 godine, na pun mesec – kada je bio jedan od najvećih duhovnih praznika – Guru Purnima, Swami Satyananda me je inicirao u red Saraswati, koji je još u 8 veku postavio veliki asketa i jogi- Šri Šankaračarija.

Kada sam nakon inicijacije obrijane glave, odenut u geru – narandžasto-oker odeždu, izašao iz prostorije gde se sve dešavalo, u baštu ašrama, više lebdeći nego hodajući po zemlji, opijen energijom samog inicijacijskog rituala, jedna baka iz sela mi je prišla i rukom mi u znak poštovanja dotakla stopala. Znam da su mi suze krenule, tu sam shvatio veličinu i odgovornost duhovnog zvanja koje sam primio. Nemam odgovor na to, kako se postaje Swami. Niti sam ovladao sobom, niti sam se odrekao svega. Verovatno je Swami Satyananda video nešto čega ja još nisam bio svestan. On je zaista znao da izvuče najbolje iz svojih učenika. Zato je i bio Sat Guru. Nekoliko godina kasnije, jedan od Gurua u Indiji, sa kojim sam imao prilike često da pričam, a koji je slovio za prozorljivog, ili vidovitog, me je jednom prilikom nazvao Joga brašta – onaj koji je bio jogi u prošlom životu, ali je konačna duhovna realizacija prekinuta ili fizičkom smrću, ili, je nečim bio zaveden. Verovatno je i Sw. Satyananda bio svestan toga kada me je inicirao.