Tajne našeg uma

Cilj joge je da progresivno otklanja ograničenja i pokrove individualnog uma, da istraži i razotkrije njegove unutrašnje potencijale i postepeno oblikuje individualni um u savršeni instrument i repliku kosmičkog uma čiji je on deo. Ne treba zaboraviti da je um poput ledenog brega i da se veći deo njega nalazi ispod površine okeana. Mali deo – svesni, se nalazi iznad površine, dok su nivoi podsvesnog i nesvesnog uma duboko pod vodom.

Nikada ne možemo biti slobodni dok u potpunosti ne razotkrijemo i ne osvestimo celokupnu svest (ćitta – na sanskritu). Sve dok se Ćitta u potpunosti ne oslobodi od svojih sadržaja – Pratjaja, nalazimo se u rukama sudbine – Prarabdha. Ti unutašnji sadržaji na kojima počiva um (kada kažemo um, mislimo ne samo na njegov svesni deo, već i podsvesni i nesvesni um sa svim njihovim sadržajima) su uskladišteni u vidu semena, koje čeka da se stvore uslovi kako bi proklijalo i dalo plodove. To su potisnuti sadržaji, ili impresije – samskare, iz ovog i svih drugih života. Kao seme koje je u stanju da da plod, kada mu omogućimo i stvorimo uslove za to, tako i samskare daju svoj plod. Dokle god se one nalaze u semenom obliku, kažemo da su to potencijalne karme, jer one u njima miruju. One uslovljavaju naše ponašanje i način razmišljanja. Veoma često su izvor tenzija i psihosomatskih bolesti. Ako uzmemo seme neke voćke, možemo sa njega otklanjati sloj za slojem, ali drvo u njemu nećemo pronaći. Drvo je u semenu kodirano, ono nosi program drveta, koji će se razotkriti tek kada se stvore uslovi za to.

To skladište karme se na sanskritu zove karmašaja i njega sačinjavaju tri vrste karme:

  1. Akumulirane imperesije koje se nalaze u skladištu karme. To je tzv. Sanćit karma.
  2. Impresije koje se ispoljavaju u životu i napuštaju skladište karmi. To je tzv. Prarabdha ili sudbina, i
  3. Sadašnje karme koje nam se dešavaju, koje stvaramo i koje će jednog dana postati uskladištene. Ove karme se zovu Krijamana.

Poput poljoprivrednika, koji odlazi u ambar po seme, kako bi ga posadio u prethodno pripremljenu i obrađenu zemlju, tako i seme karme napušta karmašaju. Seljak zaliva posejano seme, bdi nad njim i kada ono proklija pazi na voćku koja raste. Vremenom ona daje plodove, koje on delom koristi, a deo odlaže u ambar, do sledeće setve.
Karmašaja, kao uspavano mesto karmi, je u sastavu kauzalnog tela, koje se u vedanta filozofiji zove Karana Šarira  (u prevodu uzročno telo).
Nakon smrti ne samo da se telo rastvara, već i um. Ono što ostaje su impresije, iskustva, koja se sele iz života u život. Individualnost, koja se poistovećivala sa svojom telesnom i osećajno – misaonom formom, sa svojim statusom i sl. nakon izvesnog vremena prestaje da postoji, ostaju samo iskustva pothranjena u uzročnom telu – karana šariri.
Najdublji sloj u kojem su samskare utisnute je nesvesno. Tu se one nalaze u svojoj latentnoj, ne manifestnoj formi. Drugi nivo je u području podsvesnog uma. To nije dubok nivo i samskare su ovde u prolazu i mogu da se manifestuju. Treći nivo samskara je u procesu sazrevanja i moduliranja na nivou svesnog uma.

Ilustracija umetnika, koji je veoma originalno prikazao opis svesnog– majmunče koje stoji na leđima tigra
i misli da upravlja i kontroliše, i nesvesnog – moćni tigar, na čijim se leđima majmun ” vozi”.


Oslonac uma

Joga nas uči da um mora da ima svoj oslonac ili sadržaj na kojem počiva. Na sanskritu se ti sadržaji zovu Pratjaja. U odsustvu pratjaje um se rasipa, jer nema oslonca i to stanje svesti se zove Laja ili disolucija. Često se dešava da ljudi koji meditiraju, utonu u san, koji je prirodna zaštita, kako njihov svesni deo uma ne pripremljen ne bi uplovio u duboka i moćna područja nesvesnog. U budnom stanju svesti, naša pažnja je pod uplivom pet čula, ona je okrenuta prema spolja i nema kontakta sa unutrašnjim područjima. Informacije koje primamo nam dolaze is spoljašnje sredine i dublji aspekti svesti ostaju u tami. To ne znači da oni nisu aktivni, čak šta više ti unutrašnji programi i impulsi koji nas podstiču na akciju nam dolaze upravo iz tih područja, dajući nam lažnu iluziju da smo mi gospodari naših misli i namera. Da bi postali svesni tih mehanizama međudelovanja, potrebno je privremeno izolovati svest – ćittu od priliva informacija koje ona prima iz spoljašnje sredine. Joga tehnike nam u tome pomažu i naročito je u tome efikasna Krija joga ( vrsta joge kod koje voljno usmeravamo svest sinhronizovano sa disanjem kroz određene energetske kanale. Tek kada se svest– ćitta, izoluje od informacija koje joj čula svakog trenutka serviraju, ona može da se suoči sa samom sobom. Ono šta ona vidi je bogati unutrašnji svet sećanja, impresija, kompleksa, predrasuda, tenzija, iskustava iz ovog i svih drugih života. Um nije samo holografičan u prostoru, već i u vremenu, prema tome svako iskustvo, bilo da je doživljeno svesno, ili nesvesno, ostaje trajno zapisano u dubinama naše svesti. Uzmimo samo jedan primer, ako nas je neko nepravedno uvredio i povredio, svesno ćemo neko vreme razrađivati i vraćati se na tu situaciju, ali u podsvesti će inercija tih osećanja nastaviti još dugo da vodi polemiku i proživljava tu bolnu situaciju. Na kraju ćemo verovatno nakon nekoliko godina i zaboraviti na to, ko nam je naneo uvredu, ali osećaj uvrede, tj uvređenost nastavlja sve vreme da tinja duboko u nama. Taj program s vremena na vreme mora da se aktivira, jer mu je potrebna hrana i mi dalje prosto kreiramo takve situacije u životu, stvarajući okolnosti koje će provocirati taj osećaj od kojeg postajemo sve više zavisni. Ti potisnuti sadržaji, impresije, nakon izvesnog vremena gube svoju pravu formu i  čitavo iskustvo se pretače u kondenzovani osećaj. Kada se neka misao više puta ponavlja, na kraju se misli kondenzuju u osećaj. Ti osećaji traže određene misli kako bi se održavale u životu i polako utiču na formiranje našeg karaktera, koji u krajnjoj instanci kreira čitavu našu sudbinu.
Svako iskustvo se dalje sve više kondenzuje i uopštava, poprimajući sve više formu arhetipova, koji su nabijeni energijom mnogobrojnih, na ovaj način uopštenih iskustava pojedinca, kao i čitavih naroda i civilizacija.

Dragan Lončar – Učitelj joge