Meditacija

1. Šta je meditacija?

Meditacija je način da bolje upoznamo sebe, da budemo bliži svom pravom Ja.

Vežbajući meditaciju, upoznajemo i stičemo jasan unutrašnji osećaj šta nismo mi, šta je to što je suvišno, čega se treba osloboditi, čemu mi često pridajemo veliki, čak sudbonosni značaj. Radeći na ovaj način na sebi, razlučujući bitno od nebitnog, čisto od prljavog, večno od prolaznog, istinu od neistine, postižemo unutrašnju slobodu i to u nama rađa sve dublji mir.

2. Kako se odvija proces meditacije?

Postoje određene faze meditacije. Počinje se od vežbanja pažnje, ili kako se to jezikom joge naziva pratjahara. Tako smirujemo površinske nivoe uma, nastojimo da ih posmatramo sa stavom unutrašnjeg posmatrača. To svedočenje mislima koje nam prolaze kroz um je suštinski važna i nezaobilazna praksa meditacije. Bez toga ne možemo preći u dublja stanja svesti, jer će nam misli odvlačiti pažnju. Na misli posmatramo kao na oblake koji se kreću nebom. One prestaju da budu lepljive i mi ih sa bezbednog unutrašnjeg utočišta posmatramo. Nastojimo da im ne pridajemo nikakav značaj, bez obzira da li su one prijatne, ili ružne, bitne ili nebitne za nas. Kada se fluks misli vežbanjem pažnje smiri, povremeno vam u polju svesti, kojem svedočite zablistaju vizije. Iako traju samo delić sekunde one su fascinantne i za trenutak, prosto opčinjeni njima zaboravljate suštinu vežbanja. Iako su prijatne ( ako su lepe), one su ustvari jedna od najvećih prepreka, i mnogi vežbači ostaju zarobljeni njima. To nije dobro, jer kod vežbača zna da se javi umišljenost i pridavanje sebi velikog značaja, što se na kraju ispostavlja da nije zdravo ni za njih, ni za njihovu okolinu.Tako da pre nego što krenemo u meditaciju, treba dobro da razmislimo, zašto to radimo, kao i da biramo učitelja koji je taj put i sam prošao i zna kuda ide.

3. Dosta se u svetu piše o terapeutskim svojstvima meditacije, možete li nam nešto reći o tome?

Definitivno je meditacija zdrava. Ona nam pomaže da iz sebe izbacimo nagomilane mentalne toksine, koji, kada se oslobode u polju svesti, poprimaju formu misli ili gore opisanih vizija. To nije ništa drugo do način oslobađanja od generisanih tenzija. One bi nas, jednog dana sačekale u drugom vidu, kao bolest ili nesreća, da nisu napustile područja podsvesnog uma pomoću meditacije. Prvo se oslobađamo akutnih, površinskih tenzija, ili kleša, kako ih u jogi nazivamo, a zatim na red dolaze dublje ukorenjene kleše. To su naši unutrašnji programi, koji ustvari predstavljaju naš karakter i određuju našu sudbinu. Mali je broj onih koji su zainteresovani da taj deo sebe menjaju. Prema tome to je sjajan i prirodan način oslobađanja od potisnutih impresija ili kako ih mi u jogi zovemo samskarama. Zato se meditacija danas u svetu smatra kao odličan preventivni i terapeutski metod, kada je stres u pitanju. Sve više se primenjuje u klinikama i njena vrednost je potvrđena brojnim kliničkim istraživanjima.

4. Kome bi preporučili meditaciju?

Svakom, ko je pod stresom, ko želi da spozna dublje razloge svog stresa i svrhe života uopšte. Tome nas niko nije učio i trend današnje civilizacije je da nas odvlači od nas samih, od naše suštine i prave prirode. Meditaciju doživljavam kao povratak kući, mesto gde mogu da se regenerišem, okrepim i nastavim dalje, svaki put za nijansu mudriji.

5. Kakav je kod nas interes za meditaciju?

Ljudi se traže, pokušavaju sebi da pomognu, da nađu toliko dragocen i potreban mir. Danas kada je većina ljudskih vrednosti diskreditovana od strane onih koji bi trebali da služe kao primer, ljudi gube oslonac. Možda je to i dobro, jer drugog načina osim pronalaženja oslonca u sebi i nema. Meditacija je jedan od načina da se to polako i razborito postiže. Onda postajemo svoji gospodari.

6. Čime treba da se rukovodimo kod odabira učitelja i vrste meditacije?

Osoba koja vas upućuje u meditaciju, kao što sam rekao treba da je i sama prošla taj put, da zna šta radi i da voli ljude. Mir se postiže kada ovladamo sobom i svojim mislima, koje nas bacaju čas na jednu čas na drugu stranu kao talasi orahovu ljusku. Misli pripadaju ili prošlosti ili budućnosti, pa se za njih kaže da su jalove, jer nas odvajaju od jedine istinite i realne sadašnjosti. Ovim hoću da kažem, da uvek treba imati na umu da meditacija treba da vas oslobodi od misli a ne da jednu grupu misli zameni drugom, kobajagi ”duhovnom”, koja se pre ili kasnije pretvara u dogmu i osećaj izabranosti koji kod učitelja zna da se javi. Tehnike meditacije nikako sebi ne mogu biti cilj, već samo način da se oslobodite od svega što vas opterećuje i sputava. Kada su Budu pitali šta je greh, rekao je sve ono što je suvišno.

7. Postoje li bilo kakve opasnosti od meditacije?

Za introvertne, psihički labilne, emotivno infantilne ljude, koji su represivno-anksioznog psihičkog sklopa, meditacija može biti kontra produktivna. Umesto da pomoću meditacije izgrađuju solidno uporište u sebi, bolje upoznavajući sebe, oni često postaju još više nesigurni i anksiozni, jer su efekti oslobođenih frustracija po njihov nervni sistem i psihička labilnost- prejaki. Takvi ljudi su često sebični i neiskreni, jer su stalno u nekom strahu da nešto ne izgube, propuste i sl. i tu je osnovni problem. Oni se prosto lepe za sekte i dogmatska učenja, koja insistiraju na rigidnosti, jer tako opravdavaju svoje postojanje, dajući sebi samo osećaj lične važnosti; često ih karakteriše slepo verovanje guruu, i filozofija stada, nadajući se da će neko drugi umesto njih da rešava njihove probleme. Ako njihov duhovni učitelj još to i podržava, onda to postaje jedan bolestan brod ludaka zajedno sa kapetanom čije se putovanje destruktivno završava.

Dragan Lončar – učitelj joge