Joga kao prirodan način oslobađanja od napetosti

Kada govorimo o grču mislimo ne samo na onaj vidljivi, jasno prepoznatljiv grč u fizičkom telu već pre svega, na nevidljive grčeve, sputanosti i blokade – u jogičkoj filozofiji poznate kao grantije, koji zahvataju delove emotivnog, mentalnog i psihičkog bića. Blokade kojih se nesvesno držimo ( bolje rečeno – one drže nas), onemogućavaju nas da pustimo da stvari teku svojim tokom i da se prepustimo božjoj volji. Postavlja se pitanje šta nas sprečava da popustimo te uzde i razvežemo unutrašnje čvorove koji su se isprečili između nas i slobodnog i nesputanog načina života. Strahovi nas sprečavaju da proširimo percepciju, granice svojih vidika, da steknemo unutrašnje znanje, mudrost i sposobnost samosagledavanja u svakodnevnom životu.

Oni nas sputavaju i onemogućavaju da se oslobodimo starih navika i načina razmišljanja, blokiraju nas da sagledamo i budemo okupani božanskom svetlošću u kojoj jedan deo našeg bića prebiva od prapočetka, iščekujući nas sa neizmernim strpljenjem kroz eone vremena. Na nastanak strahova najviše utiču uslovi odrastanja i vaspitanje u primarnoj porodici. Posebno je važan period do četvrte godine života kada se stvara neprocenjivo vredno osećanje sigurnosti – osećanje utočišta i vera u “viši zakon”, tj. da stvari treba pustiti da idu svojim tokom. Kada nam tokom života na mentalnom nivou sve postane jasno i kada donesemo odluku da u sebi nešto promenimo u našem umu se automatski jave pitanja: “Šta će se desiti?” ili “Gde će me to odvesti?”. Ova pitanja doprinose da se istog trenutka blokira proces opuštanja i prepuštanja životnom toku. Na taj način je naš život uslovljen od najranijeg detinjstva i često ostatak života provodimo u ispravljanju pogrešnih emotivnih stavova. Nedostatak emotivne sigurnosti i topline izostale u najranijem detinjstvu se kasnije nadoknađuje traganjem za sigurnošću u spoljašnjem svetu, pa jača egocentričnost i želja da se po bilo koju cenu osećamo dobro i činimo samo ono što nam se sviđa.

Nedostatak topline koja izgrađuje unutrašnju sigurnost, kod deteta rađa osećaj da nešto nije kako treba i da u svemu nešto nedostaje. Sa tim osećajem nedostatka ono će nastaviti da živi. Upravo tu i nastaje jedna od najvećih blokada – nesposobnost da se opustimo i dozvolimo da stvari teku same od sebe. Ona se ne može otkloniti samoosvešćivanjem već uz pomoć određenih tehnika. Praksa je pokazala da jogičke tehnike duboke relaksacije kao što su joga nidra ili neke tehnike meditacije, mogu da nas oslobode mnogih strahova i inhibicija. Navika da potiskujemo osećanja i težnja da ih “sečemo”, manifestuju se na tri područja na telu: vrat i glava, predeo dijafragme i predeo donjeg abdomena. U jogi su poznate posebne vežbe tzv. bandhe, čiji je cilj otklanjanja grčeva i blokada.

Đalandhara Bandha je kontrakcija vrata – utiče na racionalni i osećajni deo ličnosti i dovodi ih u sklad.

Udijana Bandha je kontrakcija mišića gornjeg abdomena – ona nam pomaže da “prizemimo” osećanja.

Mula Bandha – tretira donji abdomen, tačnije, genitalni deo, ima za cilj osvešćivanje emotivnog i instinktivnog dela bića.

Ove tri vežbe imaju za cilj da “razvežu” psihičke čvorove, tzv. grantije. Oni se nalaze u određenim energetskim centrima u telu, tzv. čakrama i tesno su povezani sa njihovom psihofiziologijom.

Blokada u prvom čvoru – tzv. Brahma granthi dovodi do blokade energije i kreativnosti. Osećamo se bezvoljno, depresivno, letargično i bez energije.

Druga blokada je u tzv. Višnu granthiju. Stvara sećanje emotivne zavisnosti, sputanosti i vezanosti.

Treći čvor – Rudra granthi ukazuje na vezanost za ego-identitet za ono “Ja” koje je u nama i koje nas onemogućava da ustupimo mesto intuitivnom, sveobuhvatnijem i sveprožimajućem božanskom delu postojanja.

Intenzitet zgrčenosti je najuočljiviji u trenucima kada smo izloženi životnim promenama. Vežbanjem joge ulazimo u stanje duboke opuštenosti koju prati osećaj rasterećenosti i lakoće, što nas neprimetno odvaja od poznatog stanja zgrčenosti na koje smo navikli. Dešava se da usled straha ponovo počnemo da se grčimo na suptilnom nivou. Tada treba ispratiti ceo taj proces sa pažnjom i svesnošću, “ploveći” na blagim i prijatnim talasima relaksacije a ne na brzacima strepnji, koje treba sprovesti da napuste dubine iz kojih proističu. Mentalni stavovi i predrasude nisu samo puke misli i ideje, u njihovoj pozadini deluju energije koje mogu biti sputavajuće ili kreativne. Intelektualno sagledavanje problema nije dovoljno s obzirom na to da postoji inercija u osećanjima koja je trasirana dugi niz godina. Jogička praksa tu i počinje. Ona treba da nas nauči da se opustimo dovoljno duboko a zatim se pažljivo i svesno spustimo do nivoa gde se grč učaurio i tako ga oslobodimo sa dna podsvesnog uma, kako bi poput mehurića isplovio na svesni deo bića.

Čitav proces podseća na zatezanje luka: možemo ga zategnuti ali sve dok ne popusti grč u prstima strela neće biti otpuštena. Ako ste u stanju da otpustite grč u prstima strela će odleteti. Potreban je voljni napor da se prsti oslobode grča ali o svemu ovome mora postojati svesnost. Svesnost je najvažniji činilac. Luk možemo zatezati i opuštati dokle god želimo, ali bez saznanja, svesnosti o tome šta se dešava, to su samo fizički pokreti. Kada se jednom sagledaju i shvate, doprineće da postanete svesni iskustva koje prati opuštanje od zgrčenosti. Tenzije i grčevi su posejani i blokiraju nas na mnogim nivoima postojanja. Joga nam svojim tehnikama pomaže da ih osvestimo a zatim i da ih se oslobodimo.

U svetu postoje bolnice, sanatorijumi i druge zdravstvene ustanove u kojima se osim alopatskog, primenjuje i lečenje pomoću joge. Primenjuju se fizičke vežbe – asane, kao i razne tehnike disanja – pranayama, relaksacije – pratyahara i meditacije – dhyana. Doktor Džon Kabat Zin sa medicinskog fakulteta Univerziteta u Masačusetsu u SAD, jedan od pionira u primeni joge u terapeutske svrhe, osnivač je programa za relaksaciju i redukciju stresa. Na njegovoj klinici koja radi više od dvadeset godina, lečeno je nekoliko hiljada osoba sa raznim zdravstvenim problemima od migrene pa do ozbiljnih srčanih oboljenja, side i raka. Kolege doktora Zina priznaju da su pacijente kojima nisu mogli da pomognu upućivali u njegovu kliniku. Mnogi pacijenti su u početku bili skeptični u pogledu lečenja pomoću joge. 

Dr Kabat Zin smatra da joga tehnike ne mogu zameniti alopatsko lečenje već da treba da budu njegov sastavni, vitalni deo. Pristup lečenju je holistički i obuhvata osvešćivanje životnih stavova i načina razmišljanja, upoznavanje sa efektima koje određeni mentalni i emotivni koncepti proizvode u životu, kao i psihološku podršku koju pacijent dobija u grupnom radu. Meditacijom se razvija svesnost o telu i spontanom prirodnom disanju – vipassana, a praktikuje se i meditacija u pokretu, tj. osvešćivanje tela, osećaja i misli u toku kretanja. Naglasak kod ovih tehnika je na senzacijama koje osećamo u telu, bez dodatnih vizualizacija. Razvija se sposobnost nepristrasnog posmatranja – u jogi poznati stav nepristrasnog posmatrača, nemog svedoka – drashta. U lečenju se primenjuju statične i dinamične fizičke vežbe – asane. Dinamične vežbe se izvode lagano, meko, meditativno i sva pažnja je usmerena na svesnost pokreta, disanja i telesnih senzacija. Dr Kabat Zin naglašava važnost jednostavnih joga vežbi navodeći da mnogi pacijenti tek nakon fizičkih vežbi uspevaju da postignu dublji nivo relaksacije. Institucija koja se bavi osiguranjem u okviru Dr Dean Ornish’s Program for Reversing Heart deseas, svojim akcijama podržava i promoviše jogu, izračunala je da svaki utrošeni dolar na lečenje po programu dr Kabata Zina donosi uštedu od pet dolara, što potvrđuje da ovaj preventivni zdravstveni program zasnovan na jogi i meditaciji ima i svoju ekonomsku računicu.

Dragan Lončar – Učitelj joge